Vranjska

Vranjska dunja (u narodu poznata kao Dunjac) je naša stara, autohtona domaća sorta, poreklom iz okoline Vranja (južna Srbija). Ubraja se u najstarije i najrasprostranjenije prateće sorte na čitavom Balkanu, nezaobilazna u tradicionalnim i amaterskim voćnjacima. Prepoznatljiva je kao apsolutni pomološki standard u klasi kruškolikih dunja zbog svog džinovskog ploda i neprevaziđenog intenziteta mirisa.

Vranjska pokazuje sposobnost samooplodnje, ali se u zasadu preporučuju oprašivači, posebno Leskovačka i Šampion, radi stabilnijeg i većeg roda. U komercijalnim plantažama sadi se u promeru od 10% (Vranjska) prema 90% (Leskovačka), kako bi se iskoristio njen masivan rod i obezbedio kompletan sortiment. Cveta srednje kasno do kasno.

Drvo je do početka rodnosti izuzetno bujno, snažnog rasta i robusnog habitusa, sa moćnim korenovim sistemom i velikom, širokom i dobro razgranatom krošnjom. Kasnije, pod teretom masivnih plodova, prirodna bujnost se smanjuje, a jake skeletne grane se lučno povijaju ka zemlji. Sorta je izrazito vitalna i dugovečna. Rano stupa u period rodnosti (već u trećoj godini nakon sadnje) i pod uslovom uspešnog unakrsnog oprašivanja donosi redovne i veoma obilne prinose.

Sazreva kasno, sredinom i krajem oktobra (obično oko 7 do 10 dana posle sorte Leskovačka dunja).

Berba se obavlja tokom druge polovine oktobra. Zahteva izuzetno pažljivo ručno branje jer su plodovi masivni i teški, pa usled vetra pred berbu mogu lako otpasti sa stabla i oštetiti se.

Slabo se čuva u svežem stanju i zahteva brzu realizaciju. Za razliku od jabučastih sorti, Vranjska dunja ima suvu i sunđerastu teksturu mesa, zbog čega nakon berbe ekstremno brzo gubi vlagu i podložna je unutrašnjem posmeđivanju i truljenju u skladištu. Nije pogodna za duže čuvanje u hladnjačama. Zbog svog izuzetno jakog, prodornog i prelepog mirisa, tradicionalno se koristi u domaćinstvima za osvežavanje prostorija (čuvanjem na ormarima). Zbog visokog procenta pektina, prvenstveno je namenjena za brzu preradu u vrhunske džemove, marmelade, kompote, slatko i za mešanje sa Leskovačkom dunjom radi dobijanja izuzetno aromatične rakije dunjevače.

Plod je izuzetno krupan do džinovski (prosečne mase od 400 do 600 grama, a u optimalnim uslovima pojedinačni plodovi sa lakoćom dostižu težinu i preko 1 kg). Karakterističnog je, izduženog, elegantnog kruškolikog oblika sa izraženim rebrima i uočljivim suženjem (vratom) u blizini peteljke. Pokožica je srednje debljine, u berbi intenzivno zlatno-žuta i prekrivena izrazito gustim, sivim pepeljastim dlačicama (maljavošću) koje se brisanjem lako skidaju. Meso je bledožuto, suvo, krtije i sunđeraste teksture, sa velikim i izraženim sadržajem kamenih ćelija (sklereida) oko lože semena, zbog čega je oporo za jelo u svežem stanju. Ukus je osvežavajući i kiselkasto-sladak.

Izrazito je osetljiva na bakterijsku plamenjaču (Erwinia amylovora). Znatno je podložnija ovoj opasnoj bolesti u odnosu na Leskovačku dunju, pa u vlažnim i toplim prolećima zahteva ekstremno strogu, redovnu i preventivnu hemijsku zaštitu (tretmani bakrom u fazi mirovanja i namenskim fungicidima/baktericidima u punom cvetu). Pokazuje izvanrednu otpornost drveta na oštre zimske mrazeve.

Voćne sadnice dunje proizvodimo na visokoafinitetnim i sertifikovanim podlogama: vrlo dobar i stabilan direktan afinitet sa podlogama Dunja M-A i Dunja BA-29., što garantuje dugovečnost stabla, rano stupanje u rod i idealnu kontrolu bujnosti u intenzivnim zasadima.